|
|
| rujan, 2006 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
GREEN DAY:Wake Me Up When September Ends
Ime mi je Andrea...
Imam 10 godina...
Volim:svoju macu,kad sam zaljubljena,grupu Goo Goo Dolls,Tokio hotel itd,itd..
Ne volim:Kad nisam zaljubljena,školu,kad mi netko govori da sam štreberica itd,itd..
Po horoskopu sam lav,to znači da sam jako borbena,jer kad nešto želim moram to imati..!
Obožavam maslinasto zelenu boju...Inače sam buckasta,i to naravno mrzim...
Jako sam smotana,redovito kasnim,ali to nazivam svojom najboljom vrlinom...Potpuno sam drukčija od drugih...I zato sam posebna...
Obavezno posjetite moje najdraže:
GLORIA-necu nista komentirati,ona je moja rodica...
LUCISSS-Zakon cura,obavezno je posjetite,jako je ljubazna i draga...
PLAVA MALA-Jako lijep blog,cura razmišlja super o svemu,sve je super,sve je za pet..
GALADLIER-Cura je draga skroz,odgovara vam na sva pitanja u vezi pozadine...
ANGELA-Upoznali smo je ja i Gloria preko chata,jako lijepo razmišlja,slatka,makedonka,nije baš iskusna u blogu,al Angela,naučit ćeš ti to...
DARK GIRL-Cura je zakon,sve naj naj naj o njoj,upoznala sam je preko chata...
KRISTIAN-Moj 17-godisnji brat,nedavno je napravio blog,a ja sam mu u svemu pomogla(hvala,hvala):D
Jwtch Bejbe-really zakon cura,odličan blog,zna utjesšit ljude,ma jednostavno obožavam ju...
¤To bi bilo to,ljudi javite se...¤
Ovo sam ja,hihi...
Vjerujem u sve fantazije...U anđele...U vile...Znam da je to jako čudno,al takva sam...
¤I to bi bilo to¤
Koliko vas je bilo...(stavljeno 23.09.2006)
OVAJ BLOG VIŠE NE PIŠEM!!!!!!!!!!
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati na primjer: ''Noć je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini.''
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a kadkad je i ona mene voljela.
U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me je,a kadkad sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita i ona je uz mene.
I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja duša je nespokojna što ju je izgubila.
Kao da je hoće približiti moj pogled je ište.
Moje srce je ište, a ona nije uz mene.
Ista noć odjeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekad, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, ali tako sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.
Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno tijelo, njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako pust je zaborav.
Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
Bolesna sam u duši...
Neznam što mi je...
Imam sve...
Dobre ocjene,najslađeg kućnog ljubimca,naj frendice koje znaju čuvati tajnu,obitelj koja me voli,komp,blog,more,veliku kuću,svoju sobu,naj učiteljicu,naj ekipu...Ma sve imam,sve...
A meni opet nešto fali...Neki nedostatak...Neki prokleti nedostatak koji mi nikad nije falio,a sad mi fali...Nemogu prokužiti koji to,nemogu...Osjećam se neispunjeno,nezavoljeno,bolesno,ružno,jadno...
Sve ono najgore...Taj osjećaj u meni probudio se nedavno...Nekako mi izgleda da više nemam dobre frendice...Nemam se na koga osloniti...Jedino na blog...Zašto mi se sve čini nekako neispunjeno,nezavoljeno,bolesno,ružno,jadno???!!!...Zašto???!!!Ima toliko pitanja koja počinju sa onim ZAŠTO...Neznam,neznam...Neznam što da pišem,jednostavno se osjećam stupid...Moglo bi se reći da više nemam ono što sam prije imala...Imam,fizički,al ne i psihički...Trazim neki oslonac,tražim još jedno srce koje će me grijati,koje će biti moj oslonac za sve moje probleme,neko srce koje će biti moja ispovjedaonica kojem ću moći govoriti svoje probleme...ŁUD@ $@M Z@R N€??!!
Dragi moji...
Nisam vam se dugo javljala...
Al sad sam tu!
Malo sam promijenila blog i tako...
ŁoŁ!m va$ $v€...
Kiss
xxxUzimam malu pauzichu do kraja mjesecaxxx
xxxIli onog drugogxxx
xxxSve vas jaaakoooo ŁoŁimxxx
xxxI komentirajtexxx
xxxKissssaaaaccchhhh*xxx
Ovih dana se osjećam ludo...Nekako crazy...
Popela bih se na krov svoje velike kuće i gledala zvijezde...
Spavala bi do 5 i onda gledala izlazak sunca...i onda se osjaćala pospano...
Uzela bih svoj romobil i pošla u Afriku...
Išla bi na neko putvanje...
Pošla bi u shopping i potrošila 50 000 kn...
Uzela bih svojeg hrćka i spavala s njim u krevetu...
Sve ovo zvuči tako ludo...
Al ja mislim da je to sve normalno...
Kako mi neki kažu,to je dio odrastanja...
Ta stupid razmišljanja te uvijek nadahnjuju...
Kako kažeš da ćeš poći u Afriku...
I onda znaš da ti to možeš...
Da možeš poći u tu prokletu Afriku,s tim prokletim romobilom...
Zbilja crazy,zbilja nemoguće,al nadahnjujuće...
Ovaj post je tako mali...
Tako crazy...al...nije...
Ovo je jedna crazy stvar...
Jutros sam išla u školu u 8:45...
Probudila se u 6:30...
A zaspala sam oko ponoči jer sam igrala playstation...
Zar to ne zvuči crazy???!!!
Ljudi izbrisala sam ovaj post samo zato što sam se bila posvađala sa svojom bivšom naj frendicom,jer je ovaj post bio posvećen njoj.kiss
Ne mogu vjerovati...
vec sam u 4.razredu.
znam da to nije baš tako puno...al ja se ipak veselim tome.
izneneadila sam se kad sam vidjela ponovno sve svoje frendice...
pogotovo branku...nismo se duugo vidile...
odmah smo se zapricale...
a i uz to branka se puuuno promijenila...svi su se promijenili...
pa cak i ja...poceli smo se odvajati...muški i ženski,i think...
to sam primjetila cim smo ušli u razred...
muški su pošli na svoju stranu klupa,a cure na svoju...
al ok...never mind...
nemogu vjerovati da je vec došao kraj praznicima...
sjecam se svih tih dožaivljaja...svih tih nestašluka...skakanja u more...
odmaranja pod velikom krošnjom stabla...bezbrižnosti...bez kuckanja sata za budenje u školu...
bez icega...a sada se sve opet tako promijenilo...ponovno smo u svojim klupama...mirisnih knjiga i novih torbi...napokon zajedno...stigli su novi tracevi,novo gradivo,torbe,pernice,knjige,korice...
sve je novo...cak smo stigli novi mi...godinu stariji...s puuuno novih doživljaja i promjena u svom životu...koje sve moramo ispricati svojim naj frendovima i frendicama...sve je tako novo...
al prijateljstvo ostaje uvijek isto...
prijateljstvo je poput dvorca od pijeska...
teško ga je izgraditi,
lako uništiti,
prekrasno obnoviti...!
NAPOKON ZAJEDNO...
